Pristupajući potpisu ugovora o trgavini i plovidbi zaključenog
pod današnjizn datumam, potpisani Punomoćnici učinili
sLi sledećv reserve i izjave, koje će sačinjavatisastavni
deo samog ugavara:
1. Ovim ugovororn nisu tangirane odreclbe ugovora
o ttredjenju uzajamnih pravnih odnašaja, zakljanenag u Beogradu
17. marta 1923 godine.
2. Odredba ovoga člana ne ograničava ni u koliko
pravo svake ugovorne strane, da državljanima druge ugovornice
odrekne dozvolu za boravak u zemlji, odnosno da ih, u slučajevima
predvidjenirn važećim zakonima i prapisima, protera
sa svoje teritorije.
3. U pogledu na nastanjivanje i sticanje prava obavljanja trgavine,
obrta i plovidbe svaka ugovorna strana postupaće sa državljanima
druge ugavornice sa najvećim blagavoljenjem.
4. Sa državljanima jedne ugovorne strane, koji su na dan
stupanja ovoga ugavora u život uživali na teritoriji
druge ugovornice pravo nastanjivanja, odnosna obavljali trgovinu,
obrt ili plovidbu, ili su bili tamo zaposleni kao radnici ili
nameštenici, postupaće se, u pogledu vršenja dotične
delatnosti, kao sa vlastitim državljanima.
Ugovorne strane izjavljuju svojugotovast, da će sa najvećim
blagovoljenjem rešavati molbe pojedinih preduzeća,
pojedinaćnih ili društvenih, koja već imaju prava
rada a njihovaj teritoriji, u pogledu na zaposlenje radnika i
nameštenika, koji su državljani druge ugovorne strane.
1. Ako jedna ugovorna strana opterećuje trgavačke
putnike druge ugovornice porezama ili dažbinama, druga strana
maže preduzeti odgovarajuće mere, da bi se uspostavio
reciprocitet.
2. Sa ugledima i modelima, koji podleže carini, ačiji
uvoz nije zalaranjan, postupaće se prema odredbama čl.
10. medjunaradnog sporazuma a uprošćenju carinskiii
forrnalnosti, zaključenog u Ženevi 3. novembra 1923
godine.
3. Za uglede koje sa sobom danase lica
snabdevena j ednom legi timacij onom kartorr važiće
i na daljefitopatološki propisi o uvou.
Državljali jedne ugovorne strane, zaposlni kao radnici ili
naneštenici na teritoriji drue strane, biće u pogledu
porezivanja naprosto izjednaćeni sa vlastitim državljanima.
Poslodavci, koji bi takve radnike ili naneštenike zaposlili,
neće po tome osnovu biti jaće porezani no što
bi bili da su zaposlili vlastite državljane.
Do zaključenja i stupanja na snagu pomenutog sporazuma
ugovorne strane postupaće sa najvećim blagovoljenjem.
Ako bi jedna ugovorna strana smatrala za potrebno, da iz nužnih
privrednih razloga zadrži ili zavede za izvesuu robu zabrane
ili ograničenja uvoza ili izvoza, onda će ona, u
koliko to nije već ranije učinila, saopštiti
spisak te robe drugoj ugovornici i sporazumeće se sa njom
o kontingentima, u čijim će se granicamá ove
eventuaine zabrane ukinuti. Razume se samo po sebi, dasvako, ukidanj
e zabrana ili graničenja, koje bi jedna od ugavornih strana,
ma i privremeno, izvršila za ma
koju vrstu robe poreklom iz neke treće drźave, koja
bi inače ostala podvrgnuta režimu dozvola, ima da
važi odmah i bezuslovno za rebu iste vrsbe poreklem iz druge
ugozornice.
Takse i drugi uslovi, koji važe za ciavanje dozvola, neće
biti ni u korn slučaju manje povoljni od taksa i uslova,
koji važe za ma koju treću državu.
Najveće povlašćenje ne važi:
1. za specijalne povlastice, koje je jedna ugovorna strana dala
ili bude da-la nekoj susednoj državi radi olakšánja
pograničrog prometa; i
2. za specijalne povlastice, koje je jedna ugovorna strana daaa
ili bude dala nekoj trećoj državi na asnovu ugovora
o carinskoj uniji.
Kao roba jedne od ugovornih strana smatraće
se i takvi proizvodi, koji su ovde izradjeni preradom stranih
sirovina, ili koji su dobiveni obradom stranih materija (materijala)
u prometu oblagorodjavanja.
Da bi se za robu pri uvozu u oblast druge ugovornice
mogaoprimeniti ugovorni postupak, mora se dokazati poreklo robe.
Ugovorne strane neće po pravilu zahtevati uverenja o poreklu,
ali svaka ugovorna strana zadržava sebi pravo, da može
zahtevati podnašenje tih uverenja, ako je poreklo robe merodavno
za primenu povoljnijih carinskih stavova, ili ako za to postoje
drugi važni razlozi.
Važnost uverenja o poreklu, izdatih za proizvode izradjene
u prometu oblagoradjavanja, neće biti osporena usled toga,
što se takvi proizvodi izvoze u vezanom prornetu, (uvozu
- izvozu na povratak).
Uverenja o poreklu izdavaće nadležne
trgovačke komore ili carinarnice, kao i druge vlasti i
ustanove države izvoznice, koje će od nadležnih
centralnih vlasti biti sporazumno odredjene.
Uverenja o poreklu mogu biti izdata ili na jeziku uvozne, ili
na jeziku izvozne države; carinarnice uvozne države
mogu zahtevati, da im se podnese prevod, ako posumnjaju u sadržinu
isprave.
Svaka ugovorna strana zadržava sebi pravo, da može,
ako to bude našla za potrebno, zahtevati, da uverenja o poreklu
budu vizirana od strare njenih diplomatskih
ili konzularnih vlasti. Ova se viza daje besplatno.
Uz tačku 3. Pod obeležavanjem podrazumevaju
se prvenstveno znaci, stavljeni od stranaka, kao što su:
početna slova, zaštitne marke itd.
Uz tačku 1. Kao brodski inventar
smatraju se i dizalice, pa i orda, ako se privremena skidaju sa
plovnih objekata i upotrebe na obali.
Uz tač. 1 - 5. Istovetnost pri uvozu - izvozu na
povratak može se utvrditi i opisom, prebrojavanjem iliprivatnim
obeležavanjem, u koliko bi takav način utvrdjivanja
bio pouzdan.
Carinske dažbine obezbedjivaće se na ovaj način:
Za predmete pomenute u tač. 1 - 3 sem polaganjem u gatovom
novcu jož i polaganjem hartija od vrednasti ili bankovne
garancije;
Za předmete pomenute u tač. 4 samo polaganjem u
gotovom novcu;
Za kola za prenos pokućanstva iz tač. 5. sem polaganjem
u gotovam novcu, hartija od vrednosti ili bankovne garancije još
i generelnim ili specijalnim jemstvom jedne od domaćih špedicionih
firmi.
Uz tač. 1. U pogledu oslabodjavanja
ostalih zavoja upravljaće se obe ugovornice po svojim autonomnim
propisima, a pod uslovom uzajamnosti.
Baždarski žigóvi na zavojima, koji se uvozeizvoze
na povratak, priznaće se medjusobno.
Pod ciradama pomenutim u tač. 1. podrazumevaju se samo
one cirade, koje nisu unete u inventar železnice.
Uz tač. 2. Postoji sporazum o tome, da će
se naplaćivati carina na sve što je predmetima dodato
u inastranstvu.
Uz tač. 5. Rok za ponovan izvoz može se utvrditi
do šest meseci.
Ugovorne strane saopštiće jedna drugoj vlasti, koje
su ovlašćene i dužne, da na molbu stranaka daju
abavezna. objašnjenja o pojedinim stavovima carinske tarife
kao i obavezna obaveštenja o tarifiranju tačno naznačene
robe.
U unutrašnje poreze spada i poreza na
poslovni promet.
Ugovorne strane saglasne su, da se čl. 19 ima razumeti
ovako: U slučaju da jedna ugovorna atrana prizna nekoj
treéoj državi putem trgovinskog ili tarifnog ugovora
povoljnije postupanje ad anoga koje važi na osnovu pariteta
po čl. 15. i 16. avog ugovora, druga ugovornastrana imaće
pravo zahtevati da se isto postupanje prizna i njoj.
Načelo jednakog postupanja kao i sa domaćim pomorskim
brodovima i njihovim tovarima neće se primenjivati:
1. na pogodnosti, koje se daju domaćem ribarstvu, i
2. na obalnu plovidbu.
Odredbe čl. 21 -2 4 odnose se samo na pomorsku plovidbu.
Za rečnu plovidbu važiće odredbe medjunarodnih
dunavskih ugovora.
Ugovorne strane izjavljuju svoju gotovost,
da autonomnirn putem odklanjaju smetnje, koje bi otežavale
rečnu plovidbu. U tom cilju ugovorne strane saopštavaće
jedna drugoj smetnje, koje u toku vremena nastupe.
Odredbe ovih članova ne tangiraju posebne uslave koj i
važe za uvoz vina.
U Pragu, 14. novembra 1928.